|
|
|
|
|
 UVODNO SLOVO AUTORA
|
Put do ove knjižice pjesama bio je u svem neobican. Pojedine su pjesme iz mene stale navirati tokom 1991. godine, prije rata u mojoj domovini Bosni i Hercegovini. Do pocetka samog rata, medutim, nastao je veoma mali broj pjesama, a prvi su me pucnji uvjerili u istinitost izreke da u takvim uvjetima Muze miruju. Svaki rat, pa i ovaj, svako doživljava na svoj nacin. Premda sam ga iskusio u svim njegovim strahotama, nešto u meni je, odjednom, otpocelo diktirati ljubavne stihove. Sasvim sam siguran da je to bila Ljubav sama. To nije bio bijeg, više je to bilo traganje - traganje za Ljubavlju koje, svakako, ne mogu osujetiti ni ratne strahote. OPSIRNIJE |
|
|
| |
|
|
|
HASAN BISCEVIC - Umjesto pogovora
|
Ne mogu, i necu, tvrditi da su, izlaskom Damira Pecenkovica iz bihackoga džehennema i, potom, dramaticnim "izvlacenjem" njegova rukopisa odonud otkud više slobodno ne polijecu ni ptice, na svjetlo ovodunjalucko izašli pjesnik i knjiga koji u svem reprezentiraju sadašnji, ili prijašnji, trenutak bosanskohercegovackog pjesništva. Ni on ni njegovi stihovi nisu se preda mnom ukazali kao autor i djelo koji omogucuju usporedbe i teorijski utemeljene ocjene, pa takav pristup ne preporucujem ni citatelju. OPSIRNIJE |
|
|
| |
|
|
|
KEMAL COCO
|
Da ne postoje predodredene osobe u bilo kojem vidu umjetnickog i drugog stvaralaštva, primjer je Damira Pecenkovica, autora zbirke pjesama "Zaustavljeni trenuci". Iako se relativno kasno ozbiljno latio pera, autor sa stihovima u svojoj prvoj knjizi podsvjesno, ne želeci to, postavlja pitanje citalaca: "gdje je bio do sada?" Naime, majstorski izgradena kompozicija, boja i lahkoca stiha, oslikavaju vještog pjesnika koji snove, uspomene i svjedocanstva, simbolicno transformiše u jasno vidljivu i prihvatljivu realnost. OPSIRNIJE |
|
|
| |
|
|
|
MUSTAFA CICO ARNAUTOVIC - Zracenje cednog duha
|
Damir Pecenkovic nije pratilac nikakvih pjesnickih pravaca ili škola. On je ove pjesme napisao po diktatu duše. Napisao je sve, ili gotovo sve, usred opkoljenog Bihaca. Pa ipak, nigdje pomena o granati njenom smrtonosnom zavijanju, nigdje pomena straha, pomena smrti, koja se nad Bihacem nadvijala svih godina rata. On je sve to sublimirao u vizijama izgubljenih ljubavi, prijatelja, koje priziva, koje gleda i snježnim pahuljicama, u prorijedenim maglama. On tako otvara svoju pjesnicku dušu i prostire je u okovanom Bihacu. Sanja i pjeva u jednoj nemogucoj situaciji i za disanje. To su plemeniti snovi u kojima se pesimisticna nota uzdiže, pa gubi kao vjetar. OPSIRNIJE |
|
|
|
|
