Put do ove knjižice pjesama bio je u svem neobican. Pojedine su pjesme iz mene stale navirati tokom 1991. godine, prije rata u mojoj domovini Bosni i Hercegovini. Do pocetka samog rata, medutim, nastao je veoma mali broj pjesama, a prvi su me pucnji uvjerili u istinitost izreke da u takvim uvjetima Muze miruju. Svaki rat, pa i ovaj, svako doživljava na svoj nacin. Premda sam ga iskusio u svim njegovim strahotama, nešto u meni je, odjednom, otpocelo diktirati ljubavne stihove. Sasvim sam siguran da je to bila Ljubav sama. To nije bio bijeg, više je to bilo traganje - traganje za Ljubavlju koje, svakako, ne mogu osujetiti ni ratne strahote. Otud, zbog nedostižnosti Ljubavi i zbog Ljubavi potpuno nesklonih (ratnih) okolnosti, u mojim stihovima - koji su poslije zastoja nezaustavivo pokuljali iz mene - toliko osamljenosti. Mislim da svaki covjek koji je iskusio ratne strahote, mora, pored osjecaja neprestane nesigurnosti, imati i taj osjecaj strašne osamljenosti. Barem smo ga mi, u Bosni i u Bihacu, tokom ovog rata napretek imali. I svako je izmedu nas za necim vapio. Ja za svojim ljubavima, za svojom Ljubavi!
Kompletan materijal je nastao u Bihacu. Po njenom završetku, zbirka je svoje objavljivanje trebala tamo, u Bihacu, i doživjeti. Sasvim slucajno i neocekivano, kao što se katkad u ratovima dešava, to se nije dogodilo. Ja sam se našao u Kraljevini Danskoj, a moje su pjesme, baš kao i moje ljubavi, bile daleko, iza neprolaznih barijera, u jednom gradu koji je tragicnu medijsku promociju imao upravo zahvaljujuci opstanku u uvjetima duge i iscrpljujuce srednjovjekovne opsade.
Onako kako sam, u sebi, tragao za Ljubavi, ja sam sudbinski važnim poceo smatrati to da moji stihovi sad budu i fizicki uz mene. U tome su ogromnu ulogu odigrali moj brat Zlatko i njegovi prijatelji, koji su mi uspjeli - preko svih barikada - poslati rukopis, za šta sam im neizmjerno zahvalan.
Nakon toga sam poceo razmišljati o tom kako bi ova zbirka mogla, ipak, ugledati svjetlost dana, pošto mi se to ucinilo jako važnim za spasenje Ljubavi, u meni i u ljudima koji su je osjetili. U toku mog boravka u Kraljevini Danskoj, kao i prilikom putovanja tom zemljom, susreo sam veliki broj ljudi, koji su prema mojoj nakani pokazali veliko razumijevanje, na cemu im se od srca zahvaljujem.
Ali, to nikako ne može zasjeniti ono što je za moje stihove, još dok su nastajali, u Bihacu, ucinila kolegica Azra Hadžihasanovic - Pleše. Bez njene podrške i pomoci, njih, u stvari, vjerovatno ne bi bilo, na cemu sam joj vjecito zahvalan.
Zahvaljujem se, dakako, i: Hasanu Bišcevicu, Mustafi Cici Arnautovicu, Edinu Kadribašicu, Omeru Klicicu, Miralemu Pervizovi cu, Senadu Ramicu, Kemalu Coci, RTV USK, odnosno svima onima koji su na razlicite nacine omogucili pojavu ove knjižice. Posebno sam zahvalan mojoj porodici na razumijevanju i podršci. |
UVODNO SLOVO AUTORA