POSLJEDNJA SONATA

Svirao je svoju posljednju sonatu.

Našao je necije suze
na pustoj cesti
i uzeo ih svojim ocima
u narucje,
da ih uspava.

Sanjao je osmijeh,
snove
i poklanjao svoje note
za ljubav,
za srecu,
za usamljene suze.
Poklanjao je dušu,
svoju dušu.

Dok je svirao,
skupa sa zvucima svoje sonate
gutao je boli
bježao od ljudi da ne vide
tugu veliku kao daleka Afrika.

Tražio ju je
uz zvuke posljednje sonate,
ne bi li je našao
na nekoj pustoj cesti,
kao što neko traži
svoju cežnju, svoju ljubav,
da probudi necije snove,
da izlijeci rane,
što ga neizmjerno bole,
sve tamo do njegovog srca.