MOJ GRAD

Mirisao je behar te godine,
a moja rijeka,
ukazivala se tek ponekom ribaru
i, zacudo, samo jednom paru zaljubljenih.

Takav je bio moj grad
onog ljeta.

Starci su prepricavali svjetske krize
i ratove
na klupama,
u parku.

Djeca su se, uz bezbrižan smijeh igrala,
a ja sam te volio onako kako jedino znam:
ludo, ludo, danima i nocima
To je bio moj grad
onog ljeta.

Ulice su se kupale u suncevom sjaju,
I ja sam se u njima kupao
Sjecaš li se
kako smo znali šetati ovim ulicama,
dugo, dugo?
Prizivao nas miris toplog kruha
iz pekarnice kraj mosta.

To je bio moj grad
onog ljeta.

Sad takvog mirisa nema
i pitam se:
Da li ce ikad vise
moj grad biti
moj grad
nalik mome gradu
iz onoga ljeta?