Put do ove knjižice pjesama bio je u svem neobican. Pojedine su pjesme iz mene stale navirati tokom 1991. godine, prije rata u mojoj domovini Bosni i Hercegovini. Do pocetka samog rata, medutim, nastao je veoma mali broj pjesama, a prvi su me pucnji uvjerili u istinitost izreke da u takvim uvjetima Muze miruju. Svaki rat, pa i ovaj, svako doživljava na svoj nacin. Premda sam ga iskusio u svim njegovim strahotama, nešto u meni je, odjednom, otpocelo diktirati ljubavne stihove. Sasvim sam siguran da je to bila Ljubav sama. To nije bio bijeg, više je to bilo traganje - traganje za Ljubavlju koje, svakako, ne mogu osujetiti ni ratne strahote. Otud, zbog nedostižnosti Ljubavi i zbog Ljubavi potpuno nesklonih (ratnih) okolnosti, u mojim stihovima - koji su poslije zastoja nezaustavivo pokuljali iz mene - toliko osamljenosti. Mislim da svaki covjek koji je iskusio ratne strahote, mora, pored osjecaja neprestane nesigurnosti, imati i taj osjecaj strašne osamljenosti. Barem smo ga mi, u Bosni i u Bihacu, tokom ovog rata napretek imali. I svako je izmedu nas za necim vapio. Ja za svojim ljubavima, za svojom Ljubavi!